Povijest HKM Kempten
Hrvati u Njemačkoj
Masovniji dolazak Hrvata u Njemačku počinje nakon njezinog ujedinjenja u drugoj polovici 19 stoljeća, kada Njemačka ekonomski napreduje i postaje privlačna za strane radnike. Prvi značajniji dolasci su u industrijsku regiju Ruhr, 1880-ih. Od tada, pa do početka Prvog svjetskog rata u Njemačkoj se naselilo već 70 000 naših sunarodnjaka. Značajna koncentracija pred Prvi svjetski rat je u Bremenu i Hamburgu gdje živi oko 2000 Hrvata. Nakon velike ekonomske krize 1930-ih ponovno raste broj sezonskih radnika i doseljenika. Teško je i približno procijeniti koliko je Hrvata živjelo u Njemačkoj pred II. svjetski rat. U to vrijeme, 1940. godine, počinje i organiziranija duhovna skrb za naše radnike u Njemačkoj. Nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac u svom pismu od 8. listopada te godine izražava brigu za iseljene Hrvate, ali i tjeskobu zbog nedostatka svećenika koje bi mogao uputiti da se o njima skrbe. Te godine hrvatski biskupi imenuju isusovca i psihologa dr. Wilima Kreilbcha (Nijemca koji je govorio i hrvatski jezik) da vodi hrvatsko dušobrižništvo koliko mu prilike budu dopuštale. Dr. Kreilbach se tada nalazio u Münchenu. Godine 1941. dolaze dvojica hrvatskih svećenika u Berlin gdje počinju djelovati. Sredinom 1950-tih godina događa se i njemačko privredno čudo, brzi i nagli rast njemačke privrede koja je počela uvoziti radnu snagu iz drugih zemalja: Italije, Španjolske, Grčke i Turske, a onda i iz tadašnje Jugoslavije (službeno 1968.). Te godine službeno za Hrvate u Njemačkoj djeluje 16 svećenika. Iako su već nekoliko godina ranije postojale velike grupe Hrvata oko velikih industrijskih središta, spomenuta godina potpisivanja ugovora o stranim radnicima između Njemačke i Jugoslavije (u čijem su se sastavu kao savezne republike nalazile Hrvatska i BiH) bila je prekretnica jer tada tisuće ljudi u kratkom vremenskom periodu dolazi u potrazi za boljim životom. Već na glavnom željezničkom kolodvoru u Münchenu su ih dočekivali službenici biskupijskoga Caritasa nastojeći im pomoći. Većina tih ljudi nije znala niti jedne riječi njemačkoga jezika, a često su odmah morali potpisivati radne ugovore za koje nisu ni znali što u njima piše. Tada se svakako povećao i broj Hrvata u široj okolici.
Matične misije: München i Augsburg
Sustavniji misionarski rad među Hrvatima u Njemačkoj počinje nakon II. svjetskog rata, kada je naddušobrižnikom bio imenovan don Andrija Kordić koji je svoje sjedište imao u Hamburgu. Don Andrija je obilazio svoje sunarodnjake u cijeloj Njemačkoj, pa je tako 1949. boravio i u Münchenu. U jednom svom dopisu javlja biskupijskom ordinarijatu da se na teritoriju te biskupije nalazi oko 300 Hrvata, a u izbjegličkom logoru Traunstein 180. Don Ivo Vitezić je od 1948. organizirao stalnu svetu misu za hrvatske vjernike u jednom staračkom domu. Zato se ta godina uzima kao početak djelovanja HKM München. Svećenik koji se potpuno posvetio dušobrižništvu Hrvata u Münchenu i okolici bio je fra Dominik Šušnjara koji je 1950. postao pomoćnik don Stjepanu Kukolji. Svete mise su redovito imali u gradu Münchenu i okolnim izbjegličkim logorima. U tom vremenskom razdoblju počinju posjećivati i Hrvate u Augsburgu, možda povremeno slaveći i svetu misu.
Paralelno sa usponom njemačke privrede raste i broj doseljenih Hrvata, a tako i broj svećenika koji se o njima brinu i broj misija u kojima je organiziran vjerski život. Iako je fra Dominik Šušnjara još 1966. biskupskom ordinarijatu Augsburg predstavio redovnika salvatorijanca Lovru Đuru Globana koji će postati prvi voditelj samostalne misije Augsbrug, sve do 1970-tih, svećenici iz Münchena dolaze slaviti svetu misu u Augsburg i Murnau. Kao datum ustanovljenja HKM Augsburg navodi se 1. 5. 1970. U početku se Misija protezala cijelim područjem biskupije Augsburg. Za nju se brinuo o. Đuro Globan. U početku je osim svetih misa u Augsburgu, o. Globan je organizirao i slavlja svetih misa u Kemptenu, Memmingenu, Lindau, Murnau, Aichachu, Oberaltingu, Diessenu i Füssenu. Bio je to veliki i zahtjevan prostor. (Nešto detaljnije počecima Misije Augsburg može se pročitati u ZOV-u br. 16).
Samostalna misija Kempten do domovinskog rata
Zbog velike zemljopisne prostranosti, 1974. od misije Augsburg osnovana je kao samostalna misija Kempten za južni dio biskupije, a 4 godine kasnije misija Nersingen – Neu Ulm za sjeverni dio. Misiju Kempten od njezinog ustanovljenja je vodio član Hrvatske dominikanske provincije sa sjedištem u Zagrebu, mr. o. Mile Gugić. On je prije svoga dolaska u Kempten djelovao u Hamburgu gdje mu je iskustvo rada sigurno pomoglo u organizaciji pastoralnoga života i rada u tada novoosnovanoj misiji Kempten. I uz to nije bilo jednostavno okupiti, pozvati i upoznati vjernike na tako širokom području. Trebalo je ući u tvornice, bolnice, domove za starije i nemoćne, hotele i gradilišta te doći do svakoga mjesta gdje žive i rade Hrvati.Trebalo je pronaći crkve za bogoslužje, ali i prostorije za vjeronauk i susrete. U suradnji s njemačkom Crkvom birali su se najpogodniji prostori. Tako započinje pastoralni rad u misiji koja uz grad Kempten, obuhvaća i druga mjesta: Memmingen, Immenstadt, Oberstaufen, Lindau, Oberstdorf, Sonthofen, Füssen, Schongau, Kaufbeuren, Buchloe, Mindelheim, Bad Wörishofen… Misionar je istodobno bio dušobrižnik, socijalni radnik i prevoditelj. Uz duhovni dio, prioriteti su bili sačuvati vjerski, nacionalni, jezični, kulturni i obredni identitet hrvatskog naroda te biti most između iseljene i domovinske Crkve.
Uz svete mise, posjećivali su se vjernici, obavljav se blagoslov obitelji, nudio se i čitao vjerski tisak i hrvatska knjiga, Biblija na hrvatskom jeziku… Iako su djeca bila obuhvaćena vjeronaukom u školama, održavao se vjeronauk i na hrvatskom jeziku, kao i pripreme za sakramente krštenja, prve pričesti, potvrde i ženidbe. Naravno da život vjerske zajednice ne ovisi samo od svećenika, nego su tu brojni suradnici: Čitači ministranti, pomaže i misijsko vijeće. Na godišnjim susretima hrvatskih katoličkih misija Bavarske redovito sudjeluju i ministranti iz HKM Kempten, koji posebno na sportskim natjecanjima postižu zavidne rezultate.
Mladi su se okupljali kroz predavanja i druženja. Sudjelovali su i na susretima mladih na područnoj razini, kao i na hodočašćima. Za sve članove Misije održavana su predavanja različitog karaktera i sadržaja. Nastupao je i veliki broj kazališnih i glazbenih umjetnika, s ciljem očuvanja vjerskog i nacionalnog identiteta. Organizirani su i susreti vjernika uz slavlja Nikolinja, Majčina dana, poklada s prigodnim porukama uz hrvatsku pjesmu i glazbu. Vjernici misije organizirano i pojedinačno hodočastili su u brojna svetišta. U siječnju 1977. godine u Kemptenu je uspostavljena stalna socijalna služba „Caritas Verband“ za cijelo misijsko područje, a vodi je socijalna radnica Anđelka Jerčić.
Domovinski rat i poraće
Drugi veliki val dolazaka Hrvata vezan je uz Domovinski rat, prognanike i izbjeglice. Tada je Njemačka pružila utočište i skrb za mnoge ljude pogođene ratnim nedaćama. Od travnja 1993. godine u Hrvatskoj katolički misiji Kempten djeluje pastoralna suradnica prof. Marica-Maja Zovko. Od tada su sva liturgijska slavlja popraćena crkvenom glazbom i pjesmom. Uz vjeronauk i druge oblike rada s djecom i mladima pastoralna suradnica znatno pridonosi zajedničkom radu i na drugim područjima misijskog djelovanja.
Posebna važnost pridavala se adventskom i korizmenom vremenu kada se vjernici potiču na intenzivniju molitvu, post i djela milosrđa. U Gospinim mjesecima, svibnju i listopadu, prije mise molila se i krunica. Za božićne i uskrsne ispovijedi pozivaju se ispovjednici gosti, često i iz domovine, a i duhovne obnove vezane su uz te blagdane. Suradnja s mjesnom Crkvom postojala je od početka rada misije. Vlč. Gugić je preuzimao i neke obaveze kao pomoć u njemačkim župama.U vrijeme Domovinskog rata, Hrvatska katolička misija Kempten dala je velik doprinos i kroz humanitarnu pomoć. Nakon završetka rata na području Hrvatske te BiH, Njemačka je počela sve intenzivnije tražiti da se izbjeglice i prognanici vrate u domovinu, a to se postizalo i ukidanjem radnih dozvola i dozvola boravka. Tako su se do 2000. godine brojne ratne izbjeglice vratile u Domovinu – mnogi i preko volje. Nakon toga za Misiju slijedi stagnacija i gubljenje broja ljudi – kao i u mnogim drugim hrvatskim misijama toga vremena. Većina ljudi koji su došli za vrijeme Domovinskog rata morali su se vratiti kući. Oni koji su došli ranije, 1970-tih već su dolazili do mirovine. Umirovljenicu su se također u velikom broju vraćali u Domovinu, a preostali nisu više mogli biti uključeni u društveni i misijski život kao ranije, naime, došlo je do smjene generacija. Hrvati druge (ili već i treće) generacije su znatno manje vezani za prostore u kojima su rođeni njihovi predci, nemaju više jezičnu barijeru u Njemačkoj i manje im je potreban osjećaj pripadnosti kroz domovinske klubove pa i kroz hrvatske katoličke misije. Uključivali su se u njemački društveni i vjerski život. To je logičan razvoj stvari.
Nakon ulaska Hrvatske u EU
Treći veliki val hrvatskoga doseljavanja u Njemačku vezan je uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju (2013. godine), te ukidanje posebnih dozvola za zapošljavanje hrvatskih državljana. Mnogi su naši sunarodnjaci, uključujući ogroman broj hrvatskih državljana iz BiH, ponovno potražili sreću u Njemačkoj. Za razliku od prvoga vala kada su uglavnom dolazili muškarci sa nakanom da rade jedno vrijeme i onda se vrate kući – iako se to privremeno uglavnom pretvorilo u trajno – sada su dolazile cijele obitelji. To je kao posljedicu imalo demografsko pustošenje mnogih naselja u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, ali je udahnulo i novi život hrvatskim misijama jer se broj ljudi na misama često povećao više nego dvostruko, a broj krštenja i ispovijedi višestruko povećao. Prema podatcima koje je biskupija Augsburg dostavila u ljeto 2025., broj registriranih hrvatskih katolika u HKM Kempten je bio nešto veći od 4200. Za pretpostaviti je da je taj broj realno nešto veći.
Nova uloga svećenika
Promijenila se i uloga svećenika u novom vremenu. Dok je u ono prvo vrijeme svećenik bio ne samo duhovni oslonac, nego i socijalni i karitativni radnik te znak domovine u tuđini, a misija mjesto nacionalnoga okupljanja, sada je drugačije. Budući da više nema političke nego isključivo ekonomske emigracije, ljudi mnogo češće idu u Domovinu. Društvene mreže i on-line servisi olakšavaju poslove sa administracijom. Misija manje nego ranije ima ulogu socijalnog i nacionalnoga okupljanja. Time naše misije ponovno postaju ono što izvorno i trebaju biti: Duhovna središta. Naravno da to smanjuje broj ljudi koji su za misije vezani jer se smanjuje i broj razloga zbog koji ljudi mogu ili žele doći na „hrvatsku“ misu. Takva situacija istovremeno pomaže i koncentraciju na glavni zadatak: čuvanje i širenje katoličke vjere. Kroz sve je to prošla i prolazi i misija Kempten. Hvala Bogu, iseljavanje iz naših krajeva se polako zaustavlja. Djelomično zato što su mnogi otišli, djelomično zbog poboljšanja ekonomskih uvjeta, posebice u Hrvatskoj. Opći je dojam da na različite načine „ni Njemačka nije što je nekad bila“. U najnovije vrijeme broj novopridošlih ljudi je jednak ili manji od broja povratnika. Za kraj, vrijedi napomenuti da je u zadnjih 5 godina došlo i do značajnih promjena u pastoralnom osoblju Misije.
Promjene osoblja
Nakon 45 godina službe na mjestu voditelja HKM Kempten, pred kraj 2019. godine, u mirovinu je otišao fra Mile Gugić, koji je do svoje smrti u lipnju 2024. boravio u dominikanskom samostanu u Zagrebu. Iste godine kad i o. Gugić, u mirovinu otišla i dugogodišnja pastoralna suradnica Marica Maja Zovko. Fra Milu je u Kemptenu naslijedio fra Matijas Farkaš koji je bio na službi oko dvije godine, intenzivno se trudeći oko vjeronauka i bogoslužja ne samo u dvije središnje točke, misije Kempten i Memmingen, nego i drugim mjestima gdje su živjeli hrvatski vjernici. Spletom životnih okolnosti, Matijas je zatražio oslobođenje od obaveza redovničke i svećeničke službe. U proljeće 2022. vođenje HKM Kempten je preuzeo fra Josip Dolić, također član dominikanskoga reda – kao što su bili i njegovi prethodnici. Fra Josip je svoj rad fokusirao na glavna središta, te je nastojao i ojačati suradnju sa lokalnom njemačkom crkvenom zajednicom. Kroz inicijativu „Crkva u malome“ održano je više predavanja i razmjena mišljenja kroz vjernička okupljanja i druženja. Odlukom kapitula Hrvatske dominikanske provincije, a potaknuti smanjenjem raspoloživog osoblja, „Bijeli fratri“ su odlučili povući se sa više mjesta na kojima su do sada služili. Među tim mjestima su i hrvatske katoličke misije u Njemačkoj: Hannover i Kempten. Time je i dosadašnji dušobrižnik, fra Josip Dolić, nakon tri i pol godine službe u Kemptenu dobio nova zaduženja unutar svoje zajednice. Vođenje misije od rujna 2025. preuzeo je hercegovački franjevac fra Mate Logara. Zahvaljujemo braći dominikancima za njihovo dugogodišnje požrtvovno i nesebično služenje u potrebama katoličke Crkve i našega naroda na ovim prostorima. Kroz više od pola stoljeća, oni su kao zajednica darovali jednoga od njih za službu u ovome dijelu svijeta. Posebno se spominjemo fra Mile koji je gotovo kroz cijeli svoj radni vijek, svećeničko i redovničko poslanje vršio na službi voditelja HKM Kepten, a dio sebe su kasnije utkali Matijas i fra Josip. Hvala im svima!